Piše: Sara Maras
Svatko od nas je doživio situaciju u kojoj je trema negativno utjecala na nas - zbunili smo se, rekli nešto pogrešno, ili “zablokirali”. Obično se ljudi toliko živo sjećaju tog događaja, da detaljno opisuju intenzivne znakove nervoze koje su osjetili: crvenilo, zujanje u ušima, ubrzano lupanje srca i osjećaj praznine u glavi.
No, je li to uvijek tako?
Yerkes-Dodson zakon objašnjava odnos između razine stresa/pobuđenosti i uspjeha u nekom zadatku. Prema istraživanju Roberta Yerkesa i Johna Dodsona, mala do umjerena količina stresa u teškim zadacima povećala je uspješnost, dok ju je visoka količina stresa smanjila.
Kod laganih zadataka, čak ni visoka količina stresa nije utjecala na uspješnost!
Stres i nervoza nas razbuđuju, zbog čega se bolje koncentriramo na ono što radimo, stoga ćemo bolje obaviti zadatak pred nama. Trema također znači da nam je stalo do onog što radimo! Problem nastaje jedino kod kompleksnih zadataka i velike razine treme, jer intenzivni fizički simptomi ometaju razmišljanje.
Nije nužno riješiti se treme ako želimo biti uspješni u onom što radimo. Dapače, trema nam pomaže da iskoristimo maksimum svojih potencijala.
Ako je trema toliko intenzivna da nas ometa, dovoljno je smanjiti stres na razinu koja nam je podnošljiva (vježbama disanja, vizualizacijom, ili ohrabrivanjem). Također, uvježbavanje zadatka koji moramo obaviti smanjit će vjerojatnost da nas trema, čak i intenzivna, zbuni - jer će nam zadatak postati lakši.
Yorumlar